top of page
Search

OTVORENO PISMO PREDSJEDNIKU REPUBLIKE SRBIJE TOMISLAVU NIKOLIĆU

  • udikweb
  • Sep 15, 2014
  • 4 min read

Uvaženi predsjedniče Republike Srbije,

Protestujemo zbog brojnih i beskrupuloznih napada na Žene u crnom - Beograd, a one su one koje su se kontinuirano borile za bolju budućnost.

Podsjećamo Vas da su države u regiji dužne osigurati zaštitu i garantirati sigurnost za braniteljice i branitelje ljudskih prava, te same raditi na stvaranju uvjeta za suočavanje s prošlošću i tranzicijsku pravdu, jer je to jedini put za dugoročno osiguranje mira.

Radomir Počula je na svom Facebook profilu pozvao na linč Žena u crnom zbog protesta "Pamtimo zločine na Kosovu", održanog na Trgu Republike, 26. marta 2014. godine.

Ročište 20. jun 2014. god. je odloženo zbog štrajka advokata, a 23. jula zbog nedolaska branioca optuženog. Sutkinja je sljedeći glavni pretres zakazala novi rok za 17. septembar 2014. godine, sa početkom u 12.30h, u sudnici 15 i rekla da će se to ročište održati u svakom slučaju, odnosno da neće biti sljedećeg odlaganja suđenja.

Ovom prilikom Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) Vam dostavlja tipove napada na Žene u crnom od 1991. godine do danas. Nijedan od ovih napada do danas nije riješen.

Na ovaj način, tako što ćete svojom pozicijom uticati na sigurnost Žena u crnom, Vi ćete se konačno distancirati od prošlosti koja je Republiku Srbiju dovela u ovu situaciju. To će biti i dokaz da Vam titula četničkog vojvode nije važnija od titule predsjednika svih građana i građanki Republike Srbije.

Tipovi problema sa kojima su se Žene u crnom susretale od 1991. god.

Administrativni: zabrane do 2000 godine

· Zabrane rada u izbjegličkom kampu (Kovilovo, maj 1995): po naređenju Komesarijata za izbjeglice Srbije i upravnika pomenutog kampa zbog navodnog neposjedovanja dozvole za rad,

· Prekršajni postupci: to se od 1993 godine dešavalo u brojnim prilikama, zbog navodno neurednih i neblagovremenih prijava javnih manifestacija/protesta, što nije bilo tačno jer su uvijek postupale u skladu sa propisima.

· Informativni razgovori – više desetina aktivistkinja je bilo izloženo policijskim ispitivanjima, kao vidu zastrašivanja, ucjenjivanja, razbijanja solidarnosti i kohezije grupe.

· Opstrukcija skupova međunarodne mreže Žena u crnom: počev periodu od 1992 do 2000.

· Organizovana hajka: jezik demonizacije i linča se pretvara u poziv na linč, Vojislav Šešelj, predsjednik Srpske radikalne stranke na zasjedanju Skupštine Srbije kazao je 28. septembra 1998. godine slijedeće: “Ako SAD odluče da napadnu Srbiju, neka na vrijeme povuku svoje kvislinge poput članova Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, Beogradskog kruga i Žena u crnom i neka ih ne ostave kao taoce. Možda ne možemo dohvatiti svaki avion, ali ščepaćemo te koji su nam blizu ruku”. Ostali poslanici u Skupštini Srbije su ovu prijetnju propratili grohotom.

· Vrhunac represije: Najagresivnija kampanja režima protiv Žena u crnom bilježi se u periodu od juna do septembra 2000, tj. posljednjih mjeseci režima. To se ispoljavalo na sljedeće načine:

· Svakodnevnim policijskim ispitivanjima od strane službenika SDB-a, kako u prostorijama Žena u crnom, tako i u MUP-u;

· Kriminalizacijom putem finansijske kontrole;

· Nezakonitim lišavanjem slobode i torturom kojoj je SDB podvrgao aktivistu Bojana Aleksova;

· Raspisivanjem potjernice za koordinatoricom Stašom Zajović, kao i za aktivistom Srđanom Kneževićem

· Oduzimanjem pasoša aktivistkinji Dunji Hadžiomerspahić;

· Pretresima stanova, telefonskim prisluškivanjima, ozvučivanjem nekih stanova, uključujući stan koordinatorice Staše Zajović

· Zaplijena aktivističkog materijala i dokumentacije Žena u crnom od strane službenika SDB tokom policijskih ispitivanja juna i jula 2000 godine; a do sada taj materijal nije vraćen;

· Protjerivanjem međunarodnih volontera i volonterki koji su pružali solidarnu pomoć i podršku radu Žena u crnom: u periodu do 2000 godine tri osobe su bile protjerane.

Fizički napadi:

· prvi fizički napad na Žene u crnom dogodio se oktobra 1993. godine a napadači su bili pripadnici paravojne formacije ‘Beli orlovi’. Najviše napada je bilo tokom protesta protiv politike nasilja i aparthejda koji je srpski režim sprovodio na Kosovu, ali je bilo i napada zbog simbola Žene u crnom (zastave duginih boja).

· Grupa navijača i skinhedsa napala je aktiviste/kinje Žena u crnom 9. novembra 2003. povodom obilježavanja Međunarodnog dana protiv fašizma, što je bio jasan znak fašizacije društva i tolerancije vlasti prema fašističkim incidentima;

· Aprila 2004. godine Žene u crnom su organizovale protest protiv nasilja na Kosovu, ali i protiv rušenja džamija i napada na osobe nesrpske nacionalnosti u Srbiji, kada su napadnuta dvojica aktivista;

· 10. jula 2004. na Trgu Republike u Beogradu,velika grupa ‘patriotski orijentisanih ljudi’ napala je Žene u crnom tokom obilježavanja devete godišnjice genocida u Srebrenici; policija nije adekvatno reagovala a krivična prijava podnijeta protiv napadača/ica je odbačena;

· 2. februara 2005. na Trgu Miletića u Novom Sadu napad na aktiviskinje Žena u crnom iz Beograda i Novog Sada tokom akcije ‘Izručite ih!’;

· 10. jula 2005. na Trgu Republike u Beogradu, grupa neonacista bacila je suzavac na učesnice i učesnike protesta povodom desete godišnjice genocida u Srebrenici; protiv napadača pokrenut je prekršajni postupak, dok krivična prijava koje su pokrenule Žene u crnom nije razmatrana.

· 22. januara 2007. godine napadnuti su Miloš Urošević i Violeta Đikanović u Beogradu, aktivisti Žena u crnom.

· 10. oktobra 2010. god. noć uoči Parade ponosa skinhersi su upali u kancelarije Žena u crnom , i to prilikom ozlijedili nekoliko aktivista/kinja Žena u crnom.

· 28. marta 2014. god. portparol MUP-a Radomir Počuča preko Facebook profila pozvao na linč Žena u crnom.

· 05. aprila 2014. god. Protest Zavetnika ispred sjedišta Žena u crnom.

  • 08. jula 2014. god. napadnute se Žene u crnom u Valjevu povodom obilježavanja genocida u Srebrenici.

  • 22. jula 2014. god. napadnuta koordinatorica Staša Zajović u Zemunu.

Optužbe za prostituciju

· U cilju dalje kriminalizacije i diskreditovanja Žena u crnom, organi vlasti optužili su Žene u crnom za ‘organizovano bavljenje prostitucijom’ i to se kontinuirano odvijalo od aprila do oktobra 2005. godine.

Koordinator UDIK-a

Edvin Kanka Ćudić

vukovar.jpg

 
 
 

Commentaires


FOLLOW US

  • Facebook App Icon
  • YouTube Classic
  • SoundCloud Classic
  • Flickr Classic
  • Twitter Classic
  • Google+ Classic

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) pomaže post-jugoslovenskim društvima da uspostave vladavinu prava i prihvate nasljeđe masovnog kršenja ljudskih prava, kako bi se utvrdila krivična odgovornost za počinioce, zadovoljila pravda i onemogućilo ponavljanje zločina. To je afirmacija vrijednosti otvorenog građanskog društva, sa jasno definiranim prioritetima u pogledu promoviranja, zaštite ljudskih prava, i uključivanja mladih u društveno-političke procese kroz mirovni aktivizam. Takodjer, UDIK se bavi borbom protiv korupcije i organizovanog kriminala koji utiču na Bosnu i Hercegovinu.

Sarajevo Grbavička 51. Novo Sarajevo, 

71 000 Sarajevo, BiH

Telephone: 00387(0)33978600

Fax: 00387(0)33978605

bottom of page