Dimče Mickoski, European Link Center

Proces pomirenja nije jednostavan. Ali kao što je jedan veliki autor rekao, “da nikakve ideje ni obećanja o slobodi nisu ujedinili Europu, nego istorija sa svom heterogenost, uključujući iskustva totalitarizma koji su postojali u mnogim evropskim zemljama” moramo i mi proraditi na tome, da ljudi mogu funkcionisati na način koji će svima

nama obezbjediti normalan i pristojan život. To je i cilj nevladinih organizacija - da pomognu ljudima, da mogu efekasnije i na bolji način ostvariti svoje potrebe. Kao i Bosna I Hercegovina, tako je i Republika Makedonija u bliskoj proslosti suočila se sa velikim promjenama, kako u državno-pravnom , tako i na ekonomskom, etničko-

religioznim planom. Jedine drzave koje su u bivšoj jugoslovenskoj federaciji bile jako slične, bile su Makedonija i Bosna I Hercegovina; etničko-religiozne mješane zajednice, za koje bih mogao da kažem da su u potpunosti refrektirali balkanski život, kako je bio niz istoriju, a i onako kako je i trebao biti.

Posle raspada Jugoslavije, Bosna I Hercegoivina se suočila krvavim ratom protiv BiH, koje je trajao 4 godine i čije se posljedice osjećaju i dan-danas. Republika Makedonija je to iskusila u 2001 godini. Samo je narod ostao taj koji je pretrpeo i koji još uvek trpi posljedice od svih ta dešavanja. Ljudi još ne mogu da se vrate u svoja rodna mjesta, još u nekim regionima postoje etnički i religiozni konflikti, ljudi ne osjećaju poverenje u državnim vlastima, i sve to daje jedni nesigurnu sliku o svemu tome, kako će se naše države razvijati u budućnosti.

Proces pomirenja kao jedan od najbitnijih elemenata post-konfliktnim situacijama je jako bitan, da ljudi mogu biti svesni što se dešavalo, da naučimo od naših grešaka da se one bi ponovile opet. Kao aktivista za ljudska prava i pre toga kao covek, mislim da svi ljudi zaslužuju da žive u mjestima gde će oni moći slobodno hodati, raditi, raditi

svoje svakodnevne stvari , onako kako bi i trebali to obavljati.

Zato podržavam rad UDIK.a, kao jedne organizacija koja se preko mirovnih akcije brine da ljudi ne budu na marginama drustva, nego da oni budu oni koji će raditi za bolju budućnost svima, jer ne prihvatanjem svoje prošlosti, ne možemo očekivati ni bolju budućnost.

Hoću da izrazim svoje zadovoljstvo da poznajem ljude koje rade tamo i poželim da tako produže I u budućnost.