ŽRTVA O ŽRTVI ILI KAKO SMO SE PREPUSTILI OPĆEM ZABORAVU, Mr.sci Amila Tekešinović (Bosna i Hercegovi

Mjesta pamćenja po svojoj definiciji imaju, kao osnovnu funkciju, podsjećanje preživjelih na traumatične dogadjaje iz prošlosti koje u večini slučajeva, podrazumijevaju nevine žrtve. Kako u svijetu tako i kod nas, mjesta pamćenja su tema razgovora samo onda kad se obilježavaju godišnjice holokausta, genocida, masovnih ubistava...itd. Tada se drže govori, pale se svijeće, nebu se upućuju molitve za spas duša, liju se suze, poziva se na patriotizam, očuvanje pamćenja, oprost, daju se obečanja, padaju zakletve, a onda, već sutradan, kada sva pompa utihne, kada se delegacije u svojim skupim autima vrate kućama, mjesta sjećanja ostaju sama. I tako iz godine u godinu. Takva mjesta zapravo služe kako bi većina nas, teret sjećanja i obaveze, skinula sa sebe, tj, kako bi se spomenici i obilježja palim žrtvama sjećali umjesto nas! Ljudski duh uglavnom bježi od ''nepotrebnih i teških'' misli i osjećanja, pa samim tim ne trebamo ni govoriti u kolikoj se mjeri danas, sjećanje na našu traumatičnu prošlost sve više gubi iz naše svakodnevnice i koliko se sve više okrećemo zaboravu kako se ne bismo opterečivali nečim što je davno prošlo, dok je čak i svako prisjećanje na, evo konkretno, civilne žrtve sa drugih prostora, gotovo nepoznanica. Otuda, možda na prvu, pomalo čudno zvući ova Kankina izjava...Nismo mi navikli u svojoj sebičnosti da saosjećamo sa tudjim žrtvama, uvijek imamo izgovor tipa: ''Ma briga me za njih, znas li ti sta su nama radili'', ...itd. Čudno zvuči s obzirom i na činjenicu da je Edvinov otac mučki ubijen u srpskom logoru, te bi nekako bilo za očekivati (na prvu) da u svojoj nekoj ogorčenosti sam Edvin nema strpljenja ili empatije za bilo koje druge, tuđe žrtve, upravo radi vlastite traume . Međutim, vrijednost ovakvog Kankinog gesta, njegovog klečanja pred spomenikom žrtvama Vukovara, u ogromnoj količini može biti samo uzor svima nama koji smo i manje propatili a koji u svojoj zaslijepljenosti često gubimo iz vida činjenicu da je civilna žrtva uvijek civilna žrtva bez obzira na kojoj strani je bila žrtvovana. Ovo je, po meni, jedan od najsmjelijih, i najtoplijih gestova za koji sam čula u posljednje vrijeme. Ne samo da nije pokazao sebičnost, ne samo da je javno progovorio, već je i pokazao ljudskost u svom najčistijem obliku i osvjetlao nam obraz, učinio da makar u čudu otvorimo usta ako nismo sami u stanju progovoriti protiv zaborava, stati u odbranu žrtvi kako na našoj tako i na svakoj drugoj strani, sjećati se, makar. Ja sam ponosna al' zaista, što poznajem ovog smjelog i velikog borca protiv šutnje ! Svojim konstantnim angažovanjem bi mogao ''rasteretiti'' mjesta pamćenja i tako učiniti da skorašnju prošlost uspijemo oteti od zaborava, a pravdu vremenom zadovoljiti!

#drugionama