ZLOČIN ŠUTNJE, Ivana Kešić, program menadžerica Obrazovnog centra za demokratiju i ljudska prava (B
- udikweb
- Jul 27, 2014
- 2 min read
Najveći među svim zločinima, zločin je šutnje. Istina, pomirenje i zarastanje ožiljaka nastalih okrutnošću rata, genocida, ubistava, silovanja i deportacija mogu se postići samo ako se evidentira svako ponižavanje ljudskih prava i ljudskog dostajanstva. Tek onda kada dokumentujemo svaki ljudsko-vandalskom voljom prekinut život; tek onda kada suosjećamo sa žrtvom i osuđujemo zločinca a da se pri tome ne pitamo koji su „naši“ a koji su „vaši“ – tek tada možemo reći da smo na početku priče koja se zove suočavanje sa zločinom, mir i pomirenje. Ponosna sam da napokon imamo Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije koji radi nepristrasno, doslijedno i predano s ciljem evidentiranja svih počinjenih zločina i odavanja počasti žrtvama bez obzira kako se one zvale, čime se bavile i kojem narodu pripadaju. Smatram da smo korak dalje u pisanju nove, svjetlije povijesti koja će dati odgovore na brojna pitanja, utješiti ožalošćene, trajno oživjeti izgubljene i dati dokaze kojima će se suditi svima koji su činili zločin u moje, tvoje, naše i njihovo ime. Patricia Cornewell kaze da mjesto zločina ima svoj vlastiti život; ono pamti nedjelo u zemlji, u kukcima što su ih tjelesne tekućine promjenile i biljkama što su ih pregazila ljudska stopala. I zaista, okruženi smo mjestima koja pamete zločin i žrtvu ali ne pamte pokajanje, sjećanje, žaljenje i počast. Čini mi se da je najveća opasnost koja nam prijeti kao narodu, kao čovječanstvu ta da smo skloni tražiti opravdanja za zločine „onih naših“ a kriviti druge za sve, pa i vlastite propuste. Od žrtava smo napravili puku statistiku, prebrojavamo ih, „guramo“ u jednačine, izračunavamo ko je i kako prošao u toj suludoj, bešćutnoj matematici. Zaboravljamo zaustaviti se na autoputu života i tišine, zaustaviti se i glasno, najglasnije progovoriti protiv nepravde i nepravednika. Naše umrle pamti zemlja, pamti mjesto zločina, ali dok god ih ne pamtimo mi, dok ne prenosimo taj pijetet na generacije koje dolaze; dok ne urličemo pravdu ona neće ni doći. Jedino što šutnjom, ignorisanjem ili još gore opravdavanjem možemo dobiti je smrt ljudskosti u jednom narodu, genocid nad samim sobom i svojim dostojanstvom

Comments