STAJANJA
ZAŠTO STOJIMO U CRNOM?
UDIK podstiče zajednicu na razmišljanje i gradnju kulture nenasilja. Našom crninom mi upravo ukazuje na zajednicu u kojoj se nalazimo. Svjesni smo činjenice da Bosna i Hercegovina u post-konfliktnom periodu ogrezla u kulturu nasilja. Iz tog razloga, crnina je ono što nas obilježava i čini otporom prema masi koja njeguje kulturu nasilja. Crnina je naš znak za pokret.
ZAŠTO ŠUTIMO NA NAŠIM AKTIVNOSTIMA?
UDIK smatra da nema odgovora na kulturu nasilja u zajednici. U istom momentu odajemo počast žrtvama. Šutnjom podstičemo zajednicu na razmišljanje, a ujedno ne postoji ni jedan drugi način kako bismo se oduprijeli nasilju u kojem živimo. Šutnja je naš poziv na pokret protiv nasilja u zajednici.
ZAŠTO IZLAZIMO NA ULICE?
Zato što ne dozvoljavamo zajednici da odgovara na nešto za šta se mi ne slažemo. Ne pripadamo kolektivu zajednice koja odobrava nasilje i ne čini ništa da bi se to nasilje umanjilo.
INSTALACIJA
ŠTA JE INSTALACIJA?
Instalacija predstavlja namjenski izrađeni predmet od određenog materijala sa određenom porukom, kako bi se tim predmetom na trgu uputila poruka javnom mijenju, a ujedno na taj način se ispituje javno mijenje. U istom momentu ispitujemo tačku gledišta onoga koji posmatra predmet, ali i šta za njega/nju predstavlja taj predmet.
GDJE SU AKTIVISTI/KINJE?
Kada se instalacija postavi aktivista/kinja nema na terenu.
ŠTA SE DEŠAVA SA INSTALACIJOM?
Instalacija ostaje na trgu dok od strane javnog mijenja ili institucija države ne bude uklonjena.
JAVNI AKT
ZAŠTO SPIKER/ICA?
Spiker/ica predstavlja aktivistu/kinju koji/a se nalazi na uzvišenijem mjestu u vrijeme akcije. Na tom mjestu čita proglas, dok ostali aktivisti/kinje mirno stoje u šutnji. Nakon proglasa spiker/ica u tišini ostaje na uzvišenijem mjestu sa kojem je čitao/la proglas.
ZAŠTO JE POTREBAN SPIKER/ICA?
Spiker/ica daje informacije o trenutnom problemu u zajednici, koje zajednica iz nekog razloga ignorira. On/a šalje poruku sa javnog mjesta javnom mijenju. Poslije čitanja proglasa ostaje na uzvišenijem mjestu kao simbolika osobe koje posjeduje informaciju koju zajednica ignorira.
ZAŠTO OSTALI AKTIVISTI/KINJE ŠUTE?
Zato što oni/e predstavljaju dvojaku funkciju u vrijeme javnog akta. Oni/e govore svojom šutnjom, ali i podsjećaju zajednicu kako ona reaguje u kulturu nasilja.
ALTER
NATIVNA
KULTURA
Mirovne akcije kojima odajemo počast žrtvama je simbolika svake aktivnosti koju UDIK provodi u javnosti. UDIK smatra da je ulica zakon djelovanja u zajednici i da se problemi rješavaju na ulicama – na trgovima svakog grada. Činimo vidljivim nenasilni otpor u svim vidovima diskriminacije; vjerskom, kulturnom, seksualnom i ideološkom pogledu.
U crnini i šutnji, UDIK iskazuje najdublje poštovanje prema ubijenim civilnim žrtvama rata, ali i bol s kojom se cjelokupna zajednica susreće. Tim činom, UDIK žrtvama daje snagu, da nisu same, da ima neko da se bori za njihova prava i da će neko za njih stajati na nekom trgu. Putem potpunog priznavanja svih vidova prigovora savjesti mirovnom edukacijom, kampanjama, akcijama građanske neposlušnosti, UDIK zahtijeva demilitarizaciju zajednice.
Aktivisti/kinje UDIK-a šalju jasnu poruku da se UDIK bori za Pravedan mir, ali da će se obratiti i saslušati svaku osobu kojoj je to potrebno prihvatilište u svakom pogledu.
UDIK ne dozvoljava zajednici zaborav niti bilo koji oblik nasilja. On je taj koji „uznemirava“ zajednicu od zaborava i poziva zajednicu na što brže reagovanje. Zahtijevamo odgovornost, suradnju sa MKSJ, Sudom BiH, odgovornost za ratne zločine, otvaranje politike mira, solidarnosti i na taj način permanentno zahtijevamo suočavanje s prošlošću.
LIČNO JE
POLITIČKO
UDIK reaguje na probleme u zajednici, te ukazuje na njihovu bitnost u budućnosti. Putem svojih aktivnosti rješava probleme sa kojima se zajednica suočava. Smatramo da je problem jedne osobe problem svih nas u zajednici, i zbog toga aktivisti/kinje su u više navrata reagovali, podržavali i posjećivali mjesta na kojima smo smatrali da je potrebna njihova podrška.
2013. godine UDIK se bavio pitanjem problema djece školaraca iz mjesta Konjević-Polje pokušavajući entitet Republika Srpska usmjeriti ka što bolje rješenju kada su u pitanju bošnjačka djeca iz tog mjesta. U više navrata, aktivisti/kinje UDIK-a su posjećivali/le šatorsko naselje ispred Ureda Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, u Sarajevu. UDIK je Dan ljudskih prava (10. decembar 2013. god.) obilježio sa djecom iz Konjević-Polja u šatorskom naselju u Sarajevu.
2014. godine UDIK je javno osudio napad na Queer Festival Merlinka u Sarajevu, zahtijevaći osudu od države, ali i privođenje licu pravde osumnjičenih za ovaj vandalski čin. Aktivisti/kinje UDIK-a su prisustovale Merlinki kako bi pružili podršku ovom festivalu.
2014. god. Aktivisti/kinje UDIK-a su učestovali/le u psihološkoj podršci u poplavljenim područijima u Bosni i Hercegovini. U ovom problemu najviše je učestovao psiholog i aktivista UDIK-a Jusuf Hafizović.
2014. godine UDIK je bio potpisnik sa 28. nevladinih organizacija u Bosni i Hercegovini koje su zahtijevale ostavke predstavnika Hrvatske demokratske zajednice (HDZ BiH) zbog iskazane podrške povratku ratnog zločinca Daria Korića u Bosnu i Hercegovinu.
2014. godine UDIK je svojim prisustvom podržao prvi Međunarodni dan ponosa IDAHO u Banja Luci.
2014. godine UDIK je podržao Međunarodni dan ponosa IDAHO „Zona slobodna od mržnje“ u Beogradu.
2014. godine UDIK javno osudio napad na Žene u crnom koji dogodio 09.07. u Valjevu (Srbija) zahtijevajući od Republike Srbije hitno reagovanje i uhićenje počinitelja ovog napada. UDIK je i u aprilu iste godine od Republike Srbije tražio da se Žene u crnom zaštite povodom poziva na linč na koji je pozvao Radomir Pučača, bivši portparol Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije. Povodom napada, UDIK je 10.07. 2014. godine održao mirovnu akciju u Sarajevu, povodom sjećanja na genocid u Srebrenici, ali i uputio poruku, da je ta akcija bila i podrška Ženama u crnom. Akciji su se odazvali Fondacija CURE i Sarajevski otvoreni centar.
SUOČAVANJE
SA
PROŠLOŠĆU
Suočavanje s prošlošću obuhvaća širok spektar aktivnosti koje se tiču minulih narušavanja ljudskih prava, i u nekim slučajevima, rekonstrukcije uzroka ratova i konflikata. Ratovi koji su se vodili na području naše i susjednih zemalja za sobom su ostavili raznovrsne bolne rane i gubitke. Ova nam činjenica daje za naslutiti koliko je velik značaj istine, utvrđivanja činjenica i ostvarenja pravde kao temelja za budućnost.
Principi suočavanja sa prošlošti koje koristi Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije su:
Kultura sjećanja – memorijalizacija i posjeta mjestima masovnih egzekucija.
Edukacija o suočavanju s prošlošću – putem filmova, konferencija, tribina koje UDIK organizuje kako bi javno mijenje imalo što bolji uvid u situaciju šta se to događalo u prošlosti, kako se to ne bi ponovilo u budućnosti.
Usmena prikupljanja osobnih sjećanja, dijelom se zasniva na osnovnim metodološkim principima metode usmene prošlosti koji se koriste od njezina usvajanja kao nove, znanstveno prihvaćene tehnike historijskog dokumentiranja.
Snimanje usmenih sjećanja se zasniva na intervjuima (zavisno o dobi kazivač/ica) uključuju životnu prošlost kazivača/ice: predratna, ratna i poslijeratna iskustva, iskustva iz vremena poslijeratnih vansudskih egzekucija, godine socijalizma, politička previranja pred rat 90-ih, događaje iz ratnih sukoba 90-ih…
Pohranjivanje i obrada snimljenih video materijala uključuju:
1. Prijenos video snimke sa kamere (memorijske kartice) na vanjski disk
2. Kodiranje video snimke u željeni format
3. Transkribiranje
4. Prevođenje transkripta na engleski jezik
5. Izrada titlova na bosanskom/srpskom/hrvatskom i engleskom jeziku
6. Montiranje video snimke na osnovu transkripta
7. Postavljenje montirane snimke sa titlovima na web stranicu
8. Upisivanje metapodataka (podaci o kazivačima/cama) u internu bazu podataka
ANTI
FAŠIZAM
Antifašizam predstavlja jednu od konstanti djelovanja Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK). Suprotstavljanje svim vidovima fašizma djelimo sa svim demokratskim snagama u zemlji i svijetu, a antifašizam je nakon Drugog svjetskog rata postao neupitna vrijednost demokratije, koju dijele svi slobodoljubivi ljudi, tako da je npr. 9. maj, dan na koji se obilježava godišnjica kapitulacije Hitlerove Njemačke proglašen Danom Europe.
Historijski, fašizam se javljao u raznim formama: od italijanskog fašizma, preko njemačkog nacionalsocijalizma (i njegovih lokalnih oponašanja, kakvo je u Bosni i Hercegovini bilo ustaštvo), španskog frankizma, itd.. U zemljama bivše Jugoslavije svi kvislinški pokreti i režimi za vrijeme Drugog svjetskog rata bili su u većoj ili manjoj mjeri fašistički, što se naročito očitovalo u njihovoj genocidnoj praksi (ustaški logor Jasenovac je bio najveći logor smrti u Europi ako se ne računaju njemački logori, a Sarajevo je zahvaljujući domaćim kolaboracionistima postao 1941. gotovo u potpunosti očišćen od Jevreja). Ratovi 90-ih godina po mnogo čemu su i kontinuitet lokalnih vidova fašizma koji su poraženi 1945. godine.
Međutim, ne smijemo zanemariti ni ulogu režima Slobodana Miloševića, koji se pozivao na antifašističku tradiciju, ali je po svom karakteru bio nacionalsocijalistički.
Danas se u svijetu fašizam javlja u raznim vidovima: od pokušaja revizije historije (npr. osporavanje holokausta), preko raznih totalitarnih ideologija, do neofašističkih, neonacističkih, rasionalističkih i sličnih pokreta.
U manjem Bosni i Hercegovini fašističke tendencije se očituju s jedne strane u organizovanom poricanju ili relativizovanju zločinačke prošlosti iz 90-ih godina prošlog stoljeća, a sa druge strane u djelovanju neonacističkih i klerofašističkih grupa, koje u javni govor uvode najgrublje forme mržnje i teže uspostavljanju organskog (tj. totalitarno-fašističkog) poretka.
Dejtonski sporazum u Bosni i Hercegovini jeste doveo do prekida radikalnog nasilja – rata, ali nije doveo do promjene ideološkog sistema, kulturnih obrazaca koji su proizveli rat: mržnja prema drugima i različitima u etničkom, vjerskom, seksualnom pogledu tako da se UDIK nastavio veoma intenzivno zalagati protiv svih vidova fašizacije društva.
Suprotstavljajući se i poricanju zločinačke prošlosti i govoru mržnje, UDIK permanentno denuncira lokalne vidove fašizma.
FEMINIZAM
Angažman Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) sastoji se od feminističke teorije. Feminizam je pokret koji teži ka jednakosti i ravnopravnosti spolova i rodova, a ne samo prevlasti žena u zajednici, kako je često tumačeno.
Feministički angažman Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) je:
RADIKALNO ANTIPATRIJARHALAN:
Jer je patrijarhat ne samo sistem nadmoći (jednoga spola nad drugim, jedne klase/rase/nacije nad drugim/om), već je patrijarhat glavni uzrok rata. Patrijarhat je ono što je učinilo zajednicu nasilnom i patrijarhat je ono što je zajednica prihvatila kao jedinu vrijednost ne shvatajući da je ta vrijednost zagarantovana na nasilju.
ANTINACIONALISTIČKI
Jer je nacionalizam jedan od najvidljivijih i najrazornijih manifestacija patrijarhata – svođenjam žena na uloge majki i supruga, na mašine za rađanje, oduzima ženama pravo naizbor i samoopredeljenje. To je ideologija nekog naroda da je on „najbolji“. Obično se javlja kada taj narod doživljava neku vrstu slabosti svog kolektivnog identiteta te teži ka jačanju zajedništva. Nažalost, često to radi na štetu drugih naroda koji su jednako „najbolji“ kao i oni. Nacionalizam je ono što preovladava u sistemu vrijednosti naših država i on je ono što čini ključem patrijarhalnog sistema vrijednosti.
ANTIMILITARISTIČKI:
Jer je militarizam naoružani patrijarhat, jer troškovi za rat, vojsku, naoružanje najviše pogađaju najslabije u zajednici, jer se militarizam oslanja na silu i nasilje u rješavanju svih problema i sukoba. Sa militarizmom društvo se podstiče na stalnu spremnost na borbu od neprijatelja. Militaristi katkad ne razumiju da ima mnogo načina da se riješi konflikt osim nasilnim putem.
ANTIKLERIKALNI / ANTIFUNDAMENTALISTIČKI:
Za striktno odvajanje crkve od države – suprotstavljanje pokušajima crkve da društvu nametne politiku koja radikalno snižava dostignuti nivo demokratije i ljudskih prava. Sloboda ispovijedanja vjere također treba da podrazumijeva i slobodu od ispovijedanja vjere. Shodno tome, uticaj vjere na državu ne bi trebao da bude jak.
ANTIHOMOFOBIČNI:
Zalažemo se za jednakopravnost seksualnih manjina i izbora kao osnovnog ljudskog prava.
ANTIDISKRIMINATORSKI:
Diskriminacija predstavlja isključenje Drugog i Drugačijeg, koje se temelji na osnovu straha i neznanja. Mi smo radikalno protiv diskriminacije gradeći drugačiji sistem vrijednosti, zalagajući se za Pravedan mir u zajednici.
PROTIV IDEOLOGIJE I MONARHIJE
Za borbu protiv roblja, eksploatacije, i potlačavanja u zajednici koja njeguje nasilje. Edukacija drustva na slobodu i oslobadjanje od vladajućeg sistema, da bi se postigao demokratski i svepravno etički stil života.